nije ovo neki povijesni odlazak i dolazak.
ovo je samo javljanje iz moje sobe pune, zraka?
vratila sam se nakon 4 mjeseca (?).
samo zato što sam htjela svoje misli pretočiti u riječi.
škola je gotova.
dugih 8 godina (m)učenja, testova, preteških torbi.
ali i kratkih 8 godina prijateljstva.
priznajem, nismo se uvijek najbolje slagali, ali smo se držali zajedno.
i u onim najtežim trenutcima kad nismo bili svi na okupu, i u onim sretnim trenutcima kao svaki novi dan provedeni zajedno.
i nadam se da ćemo se nastaviti družiti u budućnosti, budućnosti koja čeka samo na nas.
svatko kreće svojim putem.
bio on dug put ili neki prečac.
uvijek ćemo biti najbolji i nitko to ne može nijekati.
a i nastavnici koje smo trpili, ali i koji su nas trpili.
suze na rastanku, emocije preuzimaju glavnu ulogu.
vjerujem, nitko ne želi glumiti neku sporednu ulogu.
ima dosta potencijala da svatko od nas dobije oscara za sva svoja djela koje je učinio tokom ovih 8 godina.
ali, svi znaju da je kraj.
samo tužan kraj.
something in your eyes says, please, don't go.
i na kraju ovog posta, želim reći da vjerujem da ovo nitko neće pročitati.
'till next time. (L)
